Kruška Vilijamovka ­– sadnice, sadnja, uzgoj i prinos

Kruška Vilijamovka (Viljamovka) je na našim prostorima dobila naziv po imenu sorte na engleskom (Williams), jer je poreklom iz Velike Britanije. U Americi je nazivaju Bartlet (Bartlett). Vilijamovka je jedna je od najstarijih sorti, a i svetski je najrasprostranjenija, pa je nazivaju kosmolpolitska kruška.

Plodovi Vilijamovke su krupni (teže oko 200-250 grama), svetlozelene su do svetložute boje, tj. dozrevanjem postaju žuti, a ponekad strana ploda koja je bila okrenuta suncu, može biti i crvenkasta. Plod je oblika zvona, sa donje strane kvrgav, slatkog je ukusa, muskantnog mirisa, kremaste strukture, toliko da se topi u ustima. Kožica ploda je neravna i sjajna. Od početne sorte, razvile su se i mnoge druge, a kod nas su najučestalije žuta i crvena.

Kruška viljamovka - sadnice, sadnja, uzgoj i prinos

Takođe, popularna je i Senzejšn (Senzation) Vilijamovka, dobijena mutacijom Max Red Bartlett sorte. Kruška Vilijamovka se koristi kao stono voće, ali i za izradu popularne rakije Viljamovke. Veoma je pogodna za pravljenje sokova, možda i pogodnija od jabuke.

Sadnice Vilijamovke

Sadnice se mogu kalemiti na sejanicama dunje (MA i BA), gloga, kao i divlje i pitome kruške. Sadnice koje nisu orezane iznose oko 2,5 metra, sa prevremenim granama. Preporučuje se kupovina sertifikovanih sadnica, sa tzv. “plavom etiketom”, a takve sadnice se kupuju u registrovanim rasadnicima, koji imaju dokumente o zdravlju i ispravnosti same sadnice. Kada kupite sadnicu, koren je potrebno obraditi (pročistiti od oštećenih delova), zatim je staviti u već pripremljenu iskopanu zemlju  i zasaditi je, pa ogrnuti. Svaka sadnica bi trebalo da se zalije sa 1.5 litrom vode.

Sadnja Vilijamovke

Vreme sadnje Vilijamovke je u jesen. Tlo treba duboko obraditi već u avgustu, izbrazdati ga. Zemljište treba da bude duboko i rastresito, nikako krečno, a nadmorska visina može biti do 800 m. Razmak između redova treba da je 3.2 m, dok razmak između pojedinačnih biljaka treba da je od 1.2-1.5 m. Odmah nakon sadnje, biljke potrebno je gnojenje stajskim đubrvom.

Đubrenje se vrši izoravanjem brazde koja se kopa na udaljenosti od 70 cm od reda u kom su sadnice. Poželjno je navodniti sadnice mini prskačima, ali navodnjavanje treba vršiti i u toku rasta plodova, a naročito u vreme suše. Tlo se vlaži do dubine od 45 cm.

Uzgoj Vilijamovke

Vilijamovka se dobro adaptira, rodna je i ima dobar kvalitet  roda. Pogoduje različitim načinima gajenja. Najviše joj pogoduju dobro rastreseno, peskovito ili ilovasto (ili mešano) tlo sa hranljivim sastojcima, bez hlora. Tlo, takođe, treba da je srednje kiselo, dakle da mu je pH od 5,5 do 7,0. Vilijamovka podnosi preterano duge zimske mrazeve, a cveta u rano proleće, kada, ukoliko temperature ne prelaze 0°C, može doći do uništenja budućeg ploda.

No, kada prođe faza punog cvetanja, nema bojazni da će doći do uništenja ploda, čak i ako su preniske temperature. Vilijamovka ne podnosi ni previsoke temperature, ali sve do 34°C joj prija. U proljeće biljke treba orezati. Cveta srednje kasno do kasno. Diploidna je vrsta, pa su neophodni oprašivači, kao što su Pakamova, Klapova, Boskova bočica, Društvenka i Konferans.

Treba izbegavati prskanje Vilijamovke sistematičnim fungicidima kao što su Rubigan, Saprol i Topaz, jer izazivaju odbacivanje plodova. Najvažnije je prskanje fungicidima protiv čađave krastavosti, jer ti fungicidi u isto vreme štite Vilijamovku i od drugih bolesti. Ipak, Vilijamovka je prilično otporna sorta i ne napadaju je bolesti prečesto, pa ipak napadaju je štetočine, poput kruškine buve, lisne vaši, štitaste vaši, kruškine ose, kruškine stenice, pokožice, kruškinog cvjetojeda, rutave bube, kruškinog smotovca, kruškinog pregalja, kruškinog drvotočca, šiškarice lišca itd. Bolesti kruške su čađava krastavost kruške, rđa kruške, bakterijska plemenjača, pjegavost lišća, paleži lista, rak i virusi.

Stablo Vilijamovke je srednje bujnosti, a pored toga što  dobro rađa, rod stiže rano, redovan je i obilan. Berba se vrši krajem meseca avgusta. Krušku Vilijamovku treba brati kad plodovi dostignu svoju standardnu veličinu i zelenožutu boju. Plodove, nakon branja, treba odložiti u prostorije u kojima dozrevaju, za šta im je potrebno do 3 nedelje ili u hladnjače koje sadrže CO2, jer se tada preostali skrob pretvara u šećer i ukus Vilijamovke još više dolazi do izražaja. Znamo da je kruška sazrela onda kada se odvaja od peteljke, omekša, a boja joj postane slamnatožuta. Kruške Vilijamovke se mogu skladištiti tako da opstanu zrele još punih 5 meseci. No, treba pratiti proces, jer u skladištenju može doći do posmeđivanja pokožice i semenjače.

Prinosi Vilijamovke

Po broju stabala, Vilijamovka je na trećem mestu u proizvodnji voća. Prinosi su raznoliki, a zavise od gustine sadnje, broja stabala i primenjenih agrotehničkih mera. Godine 1924. prinos po stablu je iznosio tek 20 kg, a danas su te brojke daleko veće. Po 1 hektaru može biti i 20 tona prinosa (no, i to zavisi od broja satabala, nekada je taj broj veći, a nekada manji). Kruška daje plodove veoma brzo od početka gajenja, pa već u trećoj godini možemo imati i 10 tona prinosa, pa i više.

Sponzorisano:

Loading...