Poremećaj ličnosti – uzroci, simptomi i lečenje

Godinama unazad razvijale su se brojne poznate „teorije ličnosti“, jer se oko samog pojma ličnosti i univerzalne definicije nisu složili ni najveći psihijatrijski umovi sve do danas.

Prema najsavremenijoj teoriji, ličnost se definiše kao skup emocionalnih i bihejvioralnih crta koje su karakteristične za jednu osobu.

Dve osnovne komponente grade jednu jedinstvenu ličnost – temperament (nasleđene osobine) i karakter (naučeno tokom razvoja).

Definicija i uzroci poremećaja ličnosti 

Po definiciji ova stanja predstavljaju grupu poremećaja koje karakterišu trajno izmenjeni obrasci ponašanja date osobe na čitav spektar kako ličnih tako i društvenih situacija.

Poremećaj ličnosti - uzroci, simptomi i lečenje

To su značajna odstupanja od uobičajenog načina ponašanja, osećanja i mišljenja, naročito ispoljena u komunikaciji sa drugim osobama.

Ovi poremećaji primarno nastaju u adolescenciji i traju celog života, a mogu se javiti i kod mentalno zdravih osoba, ali je učestalost javljanja daleko veća kod psihijatrijskih pacijenata.

Smatra se da u nastanku poremećaja ličnosti učestvuje veliki broj međusobno povezanih činilaca. To su:

Genetski faktori (nasleđe) – dokazano je da, kao što se nasleđuje inteligencija i druge karakterne osobine tj crte ličnosti, tako je moguće naslediti i različite tipove patoloških osobina

Biološki faktori – podrazumevaju ulogu neurotransmitera (metabolita serotonina) i hormona (testosteron, deksametazon) u nastanku poremećaja ličnosti

Faktori sredine – brojne studije ukazuju na značaj činilaca okoline, kao što su rano pretrpljene traume, razvod ili odvojenost od roditelja, zlostavljanje i drugi faktori koji dovode do izmenjenog socio-emocionalnog stanja

Kulturološki faktori – uticaj različitih kultura, religije i običaja na sam razvoj ličnosti ima kasnije značaja i u nastanku poremećaja

Maturacioni faktori – predstavljaju uticaj intelektualnog i moralnog sazrevanja i godina starosti na učestalost poremećaja razvoja ličnosti. Javljanje ovih poremećaja se smanjuje sa godinama starosti

Kako se ispoljavaju i koji su osnovni tipovi poremećaja ličnosti? 

Simptomi poremećaja ličnosti odražavaju veoma ozbiljna psihijatrijska stanja i pokazatelj su takozvanih „unutrašnjih problema“. Najčešće su osobe sa ovim poremećajima nesvesne svog psihičkog stanja, koje stvara probleme kako njima tako i njihovoj okolini, pa odbijaju psihijatrijsko lečenje i negiraju bolest. Krivicu uvek traže u  spoljnom okruženju ili drugim osobama. Na lečenje dolaze na zahtev svoje porodice ili okoline (zbog bračnih problema, zbog problema na radnom mestu, kršenja zakona), ali često svojevoljno napuštaju započeto lečenje.

Kod osoba sa poremećajem ličnosti češći su razvodi braka, nezaposlenost, nasilničko ponašanje, bolesti zavisnosti, krađe. Takođe su učestaliji smrtni ishodi bilo zbog samoubistava ili sklonosti ka nesrećama zbog nesposobnosti da kontrolišu impulse.

Smatra se da postoje četiri osnovne karakteristike u ispoljavanju svih tipova poremećaja ličnosti a to su:

  • loš odgovor na stresne situacije – osobe koje imaju poremećaj ličnosti na stres reaguju ponavljanim autodestruktivnim ponašanjem
  • teškoće u svakodnevnim aktivnostima – posebno se odnose na probleme na radnom mestu i u porodičnim odnosima, a zbog prenaglašenih osećanja koje teško kontrolišu
  • poremećeni odnosi sa drugim ljudima – zbog nedostatka empatije za druge ljude, ne mogu da vide sebe i ne prihvataju kako ih doživljava okolina
  • sposobnost da se adaptiraju ili menjaju – deluju na okolinu tako što mogu da se „uvuku pod kožu drugih“ zavisno od situacije i spoljnog okruženja

Osnovni tipovi poremećaja ličnosti 

  • Specifični poremećaji ličnosti:
  • paranoidni poremećaj ličnosti (projekcija) – karakteriše ga stalna sumnjičavost i nepoverenje. Osobe sa ovim tipom poremećaja tumače svako ponašanje drugih kao preteće ili omalovažavajuće. U ovom poremećaju je izražena projekcija tj. sklonost da drugima pripisuju svoja mišljenja i ponašanja koja nisu u stanju da prihvate
  • shizoidni poremećaj ličnosti (izolacija) – shizoidne osobe imaju problema u uspostavljanju odnosa sa drugim ljudima, deluju povučeno i nezaintresovano. Takođe takve osobe su okupirane fantaziranjem i maštanjima, a nemaju preteranog intresovanja za svakodnevne aktivnosti i obaveze. Ravnodušne su i na pohvale i na kritike, nemaju bliskih prijatelja i biraju poslove i situacije u kojima mogu da budu same
  • antisocijalni (disocijalni) poremećaj ličnosti – karakteriše se zanemarivanjem sopstvene i tuđe sigurnosti i kršenjem prava drugih bez osećaja krivice. Osobe sa ovim poremećajem su manipulativne, zahtevne, nemaju osećaj odgovornosti i ne poštuju socijalne norme. Karakteristični su patološko laganje, kriminalno i nasilno ponašanje. Nemaju sposobnost da procene negativne posledice svog ponašanja.
  • emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti – ima dva podtipa, a to su – granični i impulsivni tip ličnosti. Ovaj tip poremećaja predstavlja sindrom koji karakteriše nestabilnost raspoloženja, mišljenja, interpersonalnih odnosa i ponašanja uopšte.
  • anankastični (opsesivno-kompulsivni) poremećaj ličnosti – ovakve osobe nemaju smisla za humor, krute su, formalne i preozbiljne. Nisu sposobni za kompromis i insistiraju da drugi prihvate njihov način rada i razmišljanja.
  • anksiozni (izbegavajući) poremećaj ličnosti – anksiozne osobe su preosetljive, zatvorene u sebe, nervozne i stidljive. Takođe je karakteristično da su inferiorne u odnosu sa drugim ljudima, imaju kompleks niže vrednosti i nisko samopoštovanje. Pokazuju prenaglašenu osetljivost na odbacivanje i ne ulaze u kontakte sa drugima ukoliko nisu sigurni da će biti prihvaćeni.
  • zavisni (pasivni) poremećaj ličnosti – ove osobe nemaju samopouzdanja, teško podnose usamljenost, dozvoljavaju da drugi odlučuju za njih
  • narcisoidni poremećaj ličnosti – narcisoidni ljudi sebe smatraju posebnim, imaju prenaglašen doživljaj sopstvene važnosti i misle da su iznad drugih. Fantaziraju o idealnoj ljubavi, ali su u suštini nesposobni da vole bilo koga osim sebe.
  • Trajne promene ličnosti:
  • posle ekstremno stresnog iskustva
  • posle psihijatrijske bolesti

Ovakve poremećaje odlikuju trajne izmene obrasca mišljenja, komunikacije sa ljudima i percepcije sebe i svoje okoline. Za dijagnozu trajnog poremećaja ličnosti neophodno je da promene traju najmanje dve godine i da je isključeno oboljenje ili oštećenje mozga kao uzrok.

Lečenje poremećaja ličnosti 

Terapijski pristup ovom poremećaju je dvojak i podrazumeva pre svega psihoterapiju, a u manjoj meri primenu lekova.

Psihoterapija je način lečenja psihijatrijskih poremećaja koji je zasnovan pre svega na  specifičnom dijalogu psihoterapeuta sa pacijentima. Kod poremećaja ličnosti primenjuje se pored individualne i grupna i porodična terapija. Pacijentima je neophodna podrška porodice i okoline, takozvana suportivna terapija, pošto sami ne prepoznaju i ne prihvataju svoju bolest. Vrlo je važno da psihoterapeut ne povlađuje pacijentu i ne pokušava da mu objasni zašto se tako ponaša, već da pristupi strogo profesionalno.

Takođe je potrebno naglasiti da se kod pacijenata sa teškim oblicima poremećaja ličnosti primenjuje modifikovana psihoanalitička terapija, a nikada klasična psihoanaliza jer ona može dovesti do pogoršanja stanja.

Lekovi (farmakoterapija) se primenjuju u slučaju pogoršanja ili komplikacija poremećaja ličnosti. U slučaju da dođe do pogoršanja stanja u smislu  nastanka psihoza, upotrebljavaju se antipsihotici, a za lečenje depresivnih epizoda daju se antidepresivi. Za kontrolu agresivnih napada daju se antikonvulzivni lekovi. Potrebno je napomenuti da se lekovi u ovakvim stanjima  daju samo kod strogo propisanih slučajeva, da ne bi došlo do njihove zloupotrebe.

Sponzorisano:

Loading...