Prekomerno znojenje – uzrok i lečenje

Svi ljudi se znoje, posebno kada vremenski uslovi ili fizički napor traže od našeg tela da se rashladi i reguliše telesnu temperaturu, kako ne bi došlo do pregrevanja. Osim spoljašnje temperature, svako se bar nekad u životu oznojio zbog nekog psihičkog stresa, treme, nervoze i slično tome. Znojenje je sasvim normalna potreba našeg organizma kako bi pravilno funkcionisao.

Zdrav ljudski organizam reaguje na porast svoje unutrašnje temperature, tako što se telo znoji, a znoj isparava i omogućava telu da se rashladi. Normalno znojenje predstavlja refleksnu telesnu funkciju koju kontroliše simpatički nervni sistem, što zapravo znači da je ova telesna manifestacija nevoljna i mi na nju ne utičemo. Prosečna zdrava osoba može da izluči i do pola litra znoja u toku jednog sata, a sportisti i do tri ili četiri litra.

Ipak, i znojenje može da bude preterano i daleko neugodnije od uobičajenog. Prekomerno znojenje je medicinski poznato kao hiperhidroza i predstavlja bolest od koje pati tri odsto ljudske populacije.

Prekomerno znojenje – uzrok i lečenje

Šta izaziva prekomerno znojenje?

Prekomerno znojenje ili hiperhidroza nije normalan fiziološki proces prilikom kog se telo oslobađa viška tečnosti i toplote u organizmu. U pitanju je specifično oboljenje koje pogađa tek mali procenat ljudskog stanovništva sveta, a za te osobe je prava noćna mora. Hiperhidroza ne uzrokuje samo fiziološke smetnje, već utiče i na čitav sklop psihološko socijalnog reagovanja i ponašanja. Zbog neprijatne prirode ove bolesti, osobe koje pate od hiperhidroze imaju problema u normalnoj svakodnevnoj komunikaciji sa drugim ljudima i svim društvenim kontaktima i odnosima.

Hiperhidroza ima dva oblika ispoljavanja i može da se okarakteriše kao primarna i kao sekundarna, u zavisnosti od simptoma i uzroka koji je izazivaju.

Primarna hiperhidroza – Primarna hiperhidroza se najčešće manifestuje obilnim znojenjem dlanova, tabana, pazuha, čela i predela iznad gornje usne. Uzrok ovog oblika najčešće je nepoznat i do sada nije tačno razjašnjeno zbog čega se ona javlja, ako ne postoji nikakvo medicinsko stanje pacijenta koje bi eventualno moglo da utiče na prekomerno znojenje. Simptomi prekomerne hiperhidroze primarnog tipa se pogoršavaju ili javljaju kada je osoba pod uticajem nekog snažnog emocionalnog doživljaja ili je pod stresom, ali nije utvrđeno da su oni primarni uzročnik oboljenja. F

Sekundarna hiperhidroza – Sekundarna hiperhidroza najčešće ima uzrok koji je moguće utvrditi i koji potiče od nekog drugog oboljenja. Mogući izazivači prekomernog znojenja u ovom slučaju mogu da budu neki genetski poremećaji, kao i neki tipovi infekcija, kao što su recimo tuberkoloza ili malarija. Maligne i endokrinološke bolesti takođe mogu da se manifestuju i prekomernim znojenjem sekundarnog tipa. Pojedina stanja takođe mogu da izazovu ovu neprijatnu pojavu, a to su alkoholizam, primena nekih vrsta lekova, ponekad i trudnoća. I određene namirnice koje konzumiramo mogu da podstaknu hiperhidrozu, od kojih su najčešće u pitanju neki začini ili citrusno voće.

Kako se leči hiperhidroza?

Kada se radi o tretmanu ovog problema, pre svega je važno utvrditi tačnu dijagnozu, odnosno da li je u pitanju primarna ili sekundarna hiperhidroza, kako bi se mogao primeniti i adekvatan metod za lečenje.

Terapija primarne hiperhidroze

Primarna hiperhidroza je neugodna pojava zbog koje osobe koje pate od ovog poremećaja imaju problema da se prilagode normalnim, svakodnevnim aktivnostima i uobičajenom ponašanju. Ogromne količine znoja koji luče ih primoravaju da izbegavaju socijalne situacije, nose tamnu odeću i primenjuju razne mere kako bi prikrili svoje stanje. Ipak, postoje određeni tretmani koj mogu da ublaže ili reše ovaj zdravstvani problem.

Ishrana – Osobe koje pate od hiperhidroze bi trebalo da izbegavaju sve namirnice koje podstiču jako znojenje, kao što su kafa, čajevi, gazirani napici, čokolada, jako vruća i jako začinjena hrana.

Antiperspiranti – Upotreba antiperspiranata i dezodoranasa koji sadrže 10% aluminijum hlorid heksahidrata ili sličnih elemenata se preporučuju za upotrebu kod ovog stanja. Oni deluju tako što zapušavaju otvore kanala znojnih žlezdi i tako blokiraju znojenje privremeno. Oni su delotvorni samo kod blažih i umerenih stanja, a njihovo dejstvo je upitno, zato što mogu da deluju toksično, alergijski i generalno se ne savetuju za dužu upotrebu.

Medikamenti – U terapiji primarne hiperhidroze se mogu koristiti i pojedini lekovi poput sedativa, antiholingerika, beta blokatora, atropina i slično. I oni su efikasni samo kod blažih oblika i ne savetuje se duža upotreba, jer izaziaju brojne neželjene nuspojave, poput midrijaze, fotofobije, aritmije, tahikardije, nauzeje, mučnine i povraćanja, opstipacije, malaksalosti, dezorjentisanosti i smanjenje bronhijalne sekrecije.

Inekcije botoksa– Botulin A toksin deluje tako što blokira oslobađanje acetilholina sa neuromišićnih spojnica i tako privremeno blokira inervaciju znojnih žlezda. Botoks se ubrizgava u kožu određenih delova tela, poput dlanova ili pazušne jame, a intervencija se ponavlja u vremenskim intervalima koji se određuju subjektivno, na osnovu lične procene pacijenta o intenzitetu znojenja.

Jonoforeza – Jonoforeza je postupak pri kome se vlažni sunđeri sa elektrodama pričvršćavaju za šake ili se postavljaju u pazušne jame, nakon čega se kroz njih propušta niskovoltažna struja. Ovaj tretman traje dvadest minuta, a mora da se ponavlja u određenim vremenskim intervalima zato što je efekat reverzibilan. I jonoforeza je ograničena sporednim pojavama poput peckanja, trnjenja, eritema, a u nekim slučajevima čak i opekotina.

Toraksoskopska simpatektomija – Ovo je jedina terapija hiperhidroze koja zapravo ima dugotrajan efekat i nije reverzibilna.  To je posebna hirurška metoda neinvazivnog tipa i već dugi niz godina se praktikuje svuda u svetu. Operacija je jednodnevna i ne zahteva posebnu negu i oporavak. Izvodi se u opštoj anesteziji i traje oko pola sata, pri čemu se operišu obe strane grudnog koša, sa malim rezovima nakon kojih gotovo da i nema tragova i ožiljaka. Ova hirurška intervencija retko ima bilo kakve neželjene efekte na druge organe. U pojedinim slučajevima pacijenti mogu da imaju kompenzatorno znojenje, dok im se organizam ne prilagodi, nakon čega će se znojiti normalno, u skladu sa temperaturnim uslovima i aktivnostima.

Lečenje sekundarne hiperhidroze

S obzirom da ovaj tip prekomernog znojenja obično izaziva prisustvo nekog drugog oboljenja, u terapiji se usredsređuje na primarni uzrok. Precizna dijagnostifikacija je od ključnog značaja kako bi se umanjili ovi neugodni simptomi i pacijent potpuno oporavio. Kod prekomernog znojenja uopšteno mogu pomoći redukcije u ishrani.

Sponzorisano:

Loading...