Sadnja i uzgoj šampinjona

Šampinjoni spadaju u jestivu grupu pečuraka i istovremeno su jedna od najzastupljenjih vrsta iz ove porodice u ljudskoj ishrani. Gotovo da ne možemo da zamislimo neke od najpoznatijih svetskih kulinarskih specijaliteta bez ove rasprostranjene i prilično dostupne pečurke, poput, na primer, popularnih italijanskih pica. Šampinjoni se naširoko koriste u kulinarstvu, a za to je potreban i dobar prinos pečuraka. Šampinjoni se mogu uspešno uzgajati ukoliko im se obezbede adekvatni uslovi i slede uputstva za pravolno održavanje i brigu o nasadu.

Šampinjoni, kao i druge vrste pečuraka, u prirodi rastu sami, na mestima gde njihovo seme padne na tlo. Zemljište na kojem uspevaju mora da sadrži pregršt hranljivih materija koje su neophodne za razvoj i rast. Pre svega je važno da obiluje mineralnim solima, da ima dovoljnu količinu vode i potrebnu temperaturu.

Jestive pečurke mogu sasvim adekvatno da se uzgajaju kao domaća kultura, u zatvorenom prostoru i da pritom daju sasvim dobar prinos. Za uzgoj je sasvim pogodan prostor poput podruma ili garaže, a sama proizvodnja nije toliko kompleksna, kako nam se možda čini u prvi mah. Osnova dobre poizvodnje i zadovoljavajućeg prinosa šampinjona jeste dobijanje što većeg broja pečuraka po jednom kvadratnom metru.

Sadnja i uzgoj šampinjona

Uslovi za gajenje šampinjona

Za uzgajanje šampinjona mogu da posluže svi prostori koji imaju debele zidove i sposobnost zadržavanja određenog stepena vlažnosti i potrebne temperature, kao što su podrumi, garaže, staje, napušteni tuneli i tako dalje.

Temperatura i vlažnost vazduha – Osnovna temperatura koju je potrebno postići da bi se razvio micelij gljive koji prirasta u kompost je između 22 i 25 stepeni Celzijusa, bez varijacija u temperaturi. Vlažnost vazduha koja im je potrebna je veoma visoka, između 90 i 95 procenata. U kasnijoj fazi, kada pečurke počinju da rastu, odnosno kada se razvije njihovo plodno telo, temperaturu treba spustiti na oko 17 ili 18 stepeni, a vlažnost smanjiniti nešto ispod 95 procenata, uz vlaženje prskanjem ili zalivanjem nasada mlakom vodom.

Kompost za uzgoj šampinjona – Za uzgoj šampinjona je neophodno imati dobar kompost i odgovarajuću pokrovnu zemlju kao supstrat za crpljenje hranljivih materija za razvoj gljive. Kompost za pečurke nije isti kao uobičajeni baštenski kompost i dobija se na drugačiji način. Osnova komposta za šampinjone je prirodno stajsko đubrivo, a najpreporučljivije je konjsko, koje se najbolje zagreva. Ukoliko nije dostupno, mogu da se koriste drugi tipovi stajskog đubriva, u kombinaciji sa pšeničnom slamom. Dodaci koji su neophodni kako bi se napravio adekvatan kompost su urea, odnosno mokraćevina, od 3 do 5 kg na tonu đubriva ili ista količina amonijum sulfata, zatim sladne klice u količini od 125 kg na tonu đubriva, gips u zapremini od 25 kg na tonu đubriva, basudin, odnosno sastojak koji štiti od insekata i koji se dodaje svaki pot kada se obrađuje i prevrće kompost i neophodna voda. Pošto je ova procedura sama po sebi prilično kompleksna i zahtevna, savetuje se da se kupi već gotova mešavina u fabrici ili od iskusnog dobavljača.

Priprema prostora – Pre unošenja komposta u prostoriju i njegovog slaganja na drvene police na kojima će se uzgajati šampinjoni, neophodno je da se prostorija dobro očisti i dezinfikuje. Kompost takođe mora da se pasterizuje pre korišćenja i dobro da se provetri, kako bi se uništili eventualni štetni činioci i izazivači bolesti.

Sejanje i održavanje nasada šampinjona

Kada je sve prethodno obavljeno, kompost treba da postigne temperaturu od 25 stepeni Celzijusa i u njega se meša seme, odnosno micelij šampinjona.

Sejanje – Ovaj postupak se može obaviti na dva načina. Prvi je da se gornji sloj komposta podigne na dubini od najviše 2 do 3 cm i nešto micelija se ubaci, pa se kompost pritisne. Drugi način je da se u kompostu naprave rupice na dubini od 4 do 7 cm, pa se u njih ubacuje micelij u komadićima, tako da gornji deo ostane na dubini od 2 do 3 cm ispod površine komposta. Kompost se potom nabija daskom radi boljeg kontakta i izravnava kako bi se na njega naneo pokrivač.

Temperatura – Temperaturu treba održavati na prvobitnih 25 stepeni. Nakon nešto manje od dve nedelje kompost bi trebalo da bude prošaran nitima sličnim paučini.

Pokrivanje – Kada se pojave niti, kompost je spreman za prekrivanje. Na njega se stavlja sloj prekrivača debljine oko 3 cm, koji se pravi mešanjem treseta ili tucanika, odnosno lapora. Kiselost treba da bude neutralna, a odnos treseta i tucanika 70:30 odsto. Pokrivač se zaliva vodom sa oko 2 odsto formaldehida, a pokrivač treba održavati na temperaturi od 15 stepeni. Prekrivač se nanosi ravnomerno po površini komposta. U proseku je potrebno 3 litra pokrivača za dva sanduka, odnosno 1 kvadratni metar površine. Treba da bude stalno vlažan, ali voda ne sme da prodire u niže slojeve, kako ne bi oštetila plodove.

Berba šampinjona

Šampinjoni se beru u tri navrata, a do prve berbe obično treba da prođe oko 20 dana. Između svakog branja u proseku treba da prođe između 5 do 7 dana mirovanja. Posle trećeg branja prinos neće biti isplativ.

Ako su se svi šampinjoni podigli odjednom, trebalo bi ih sve ubrati, a u slučaju da su neravnomernog rasta, ubiraju se samo veliki plodovi, uz oprez da se ne oštete mali i nedozreli. Prilikom branja treba voditi računa da se plodovi ubiraju pažljivu, kako bi bili lepi, čvrsti i bez zemlje. Savetuje se da se beru u roku od dva dana, u toku jednog talasa berbe.

Zreli i sveži šampinjoni treba da budu snežnobele boje, a njihova unutrašnjost bela do ružičasta, dok sami plodovi treba da budu teški. Najbolje je da se konzumiraju u roku od dva do tri dana posle berbe, a u frižideru nepokriveni mogu da opstanu do oko šest dana.

Kada se sav materijal iskoristi, treba da se ukloni iz proizvodnog prostora. Prostor treba oprati i potpuno dezinfikovati, te pripremiti za unost sledećeg materijala za proizvodnju. Iskorišćeni materijal je štetan po prostor za proizvodnju, ali može da se koristi u druge svrhe, kao ekološko đubrivo.

Sponzorisano:

Loading...