Ajurveda i ajurvedska medicina – sve što ste želeli da znate

Ajurveda je poseban pristup ljudskom telu i blagostanju u svakom pogledu, sistem duhovnosti i lečenja koji je nastao u drevnoj Indiji i tamo se praktikuje dugih pet milenijuma unazad, sve do današnjih dana. Nazivaju je majkom svih medicinskih pravaca, a smatra se jednom od najbolje utemeljenih metoda lečenja u skladu sa prirodnim životnim ciklusima i spiritualnošću. Ajurveda teži potpunom skladu duha i tela i predstavlja osnov mnogih istočnjačkih praksi i načela opšteg čovekovog dobra i kompletnog isceljenja. U Indiji je tradicionalni oblik lečenja, dok se širom sveta svrstava u alternativne i komplementarne metode. Ova disciplina ili bolje rečeno, način života, danas je sve popularniji. Savremeno doba je iznedrilo ponovnu potrebu za osvešćivanjem onog prirodnnog i iskonskog u čovekovom biću i ponovo se fokusira na prirodu, zemljine cikluse i opšti povratak osnovnim naturalnim principima postojanja i življenja.

Za razliku od konvencionalnog pristupa lečenju, koji se usmerava na posledice bolesti, odnosno lečenje simptoma onda kada je neka šteta već prisutna, ajurveda, odnosno ajurvedska medicina ima holistički pristup čovekovom biću i stanju. To znači da ona bolest posmatra celovito i smatra da svako oboljenje ne samo da ima svoj uzrok, nego i posebno značenje. Drugim rečima, ona posmatra čovekovo biće i zdravstvena stanja i sa fiziološkog, ali i duhovnog i filozofskog aspekta, budući da ljudska bića jesu i materijalna i duhovna. U tom smislu je ajurveda jedan sveobuhvatan način življenja u skladu sa prirodnim životnim ciklusima, individualnim čovekovim sklonostima i odlikama i lečenje koje je utemeljeno na svim aspektima ljudskog bića i sveta koji ga okružuje.

Ajurveda i ajurvedska medicina – sve što ste želeli da znate

Načela i ciljevi ajurvede

Ajurveda u svom bukvalnom značenju predstavlja učenje o životu i dugovečnosti i podrazumeva sve gradivne elemente pojma života. U tom smislu ajurvedska medicina nije samo način lečenja, već pravac koji podrazumeva sve vidove čovekovog bića, od njegovog rođenja, životnog razvoja u svakom smislu, sve do umiranja. Ajurveda je zasnovana na tri osnovna temelja.

Duhovnost – Prvi temeljni aspekt ajurvedskog pristupa jeste duhovnost, odnosno duševnost svakog ljudskog bića. Cilj ovog načela jeste mentalni i emotivni sklad svakog bića nezavisno od bilo kog ograničavajućeg principa, poput rase, veroispovesti ili drugih odlika. Ajurveda vrlo jednostavno pristupa ovom cilju sa pretpostavkom da svaki pojedinac ima iskonsku potrebu da se izrazi kao duhovno biće.

Prevencija – Drugo ajurvedsko načelo se odnosi na prevenciju, koja se smatra jednim od glavnih činiilaca za potpuno ostvarenje svake individue i njegovog dugog života, ispunjenog srećom i blagostanjem. Prevencija u ajurvedskom tumačenju nije ono sa čime je poistovećujemo u konvencionalnoj medicini. Istinska prevencije nije odloazak na nekoliko sistematskih pregleda godišnje, već uspostavljanje kontinuiranog životnog stila koji vodi boljitku i u duhovnom i u fizičkom smislu. Prevencija u ajurvedi podrazumeva svesno usvajanje zdravih i prirodnih životnih navika, počev od ishrane, pa sve do postizanja mirnoće i sklada našeg mentalnog i spiritualnog bića. Kako bismo zaštitili svoje telo, duh i um od bolesti, moramo sve ove aspekte dovesti u balans.

Lečenje – Treći cilj ajurvede jeste izlečenje, odnosno terapeutski pristup. Ovaj cilj je usmeren na delovanje protiv bolesti, koja se nužno javlja kao posledica nepažnje vezane za prva dva načela. Kada poedinac ne vodi dovoljno računa o svom duhovnom skladu i ne posvećuje dovoljno pažnje zdravim životnim navikama, koje treba da budu uobičajena rutina, celo biće individue dolazi u stanje disbalansa, koje rezultira pojavom određenih tegoba. U tom pogledu ajurvedski način lečenja zapravo podrazumeva vrlo jednostavne zakonitosti prirodnog životnog ciklusa. Kao sveobuhvatna, celovita medicina, ajurveda u tom smislu svakom pojedincu pristupa ponaosob i ophodi se prema njemu na odgovarajući način.

Osnove ajurvedske medicine

Ajurvedska medicina podrazumeva usklađivanje svih aspekata ljudskog bića, u skladu sa prirodnim ciklusima. Tradicionalni tekstovi ajurvedkosg učenja, odnosno medicine, obuhvataju čitav niz preporuka, saveta i objašnjenja za sve životne elemente, situacije i prilike. Ajurvedska medicina se odnosi na čitav život, a ne samo na zdravstvena stanja. On podrazumeva skup načela počev od čovekovog rođenja, preko sazrevanja u duhovnom i zizilkom smislu, polnih odnosa i braka, starenja i smrti. Posebni delovi ajurvedskog pristupa su posvećeni i lečenju životinja, kao i brizi o biljnom svetu. Kao izuzetno uticajna holistička disciplina, ajurveda je postavila temelj za mnoge istočnjačke tradicionalne medicinske pravce poput kineske, tibetanske, arapske i grčke drevne medicine.

Savršeno zdravlje prema ajurvedskom učenju predstavlja sklad uma, duha i tela,a lečenje se temelji na razumevanju osnovne životne sile, prane, koja je slična kineskom pojmu čija. Načela ajurvede se temelje na postojanju pet osnovnih elemenata koji sadrže pranu i koji su prisutni u svemiru i samom ljudskom biću, zbog čega je čovek u stalnoj interakciji sa prirodom i od nje je neodvojiv. To su prostor, vazduh, vatra, voda i zemlja. Oni međusobno deluju i organizovani su u ljudskom telu kao tri glavne biofiziološke energije, koje se nazivaju doše. Tri doše su pita, vata i kafa, a svaki pojedinac poseduje jedinstveni spoj ova tri elementa, na osnovu kojeg je i svaki ajurvedski pristup u potpunosti individualizovan. Postoj sedam kombinacija doša i sedam osnovnih konstitucijskih tipova.

  • Vata – Vitka linija i slabija mišićna konstitucija, viskoka ili niska građa, suvoća, hladnoća, dinamičnost, zamaranje, slabija probava
  • Pita – Umerena građa, crvenkasti ten i koža, vrućina, oštrina, snažna glad i probava, znojenje, razdražljivost
  • Kafa – Krupnija građa, gojaznost, snaga i izdržljivost, stabilnost, masna koža, usporenost, mirnoća, sklonost ka letargiji i depresiji, slabo nerviranje
  • Vata-pita
  • Vata-kafa
  • Pita-kafa
  • Sama

Dalje prema ajurvedskom učenju, zdravlje predstavlja sklad tri elementa, doša, datu i mala, odnosno biofizioloških energija, tkivnih materija to jest krvi, plazme, mišićnog, masnog i koštanog tkiva, koštane srži i sperme i ovuma, te otrova i otpadnih materija, odnosno stolice, mokraće i znoja. Kada se ove tri grupe nađu u disbalansu, dolazi do metaboličke disfunkcije i nastanka toksina, ama. Ajurvedski terapeut u lečenju zapravo nastoji da vrati sve osnovne elemente u ravnotežu. Još jedan važan element ajurvedskog pristupa je agni, odnosno probavna vatra, koja je najviše povezana sa metabolizmom i varenjem, pokretač svih bioloških procesa u telu i glavni činilac transformacije svih materija u organizmu iz jednog u drugi oblik.

Ajurvedska dijagnostika i tretman

Kako ajurveda predstavlja holistički pristup čovekovom biću, tako se i njena dijagnostika temelji na sveukupnom posmatranju pojedinca. Sam razgovor, način na koji se osoba ophodi i kreće, njeni gestovi i stavovi, prvi su pokazatelji njegovog stanja. Osnovni temelji dijagnostike su puls, oči, jezik i razgovor, koijma se pridodaju pregled urina i stolice. Ovim metodama se određuje kom konstitucijskom tipu pripada osoba i kakvo je njeno trenutno duhovno, mentalno i fiziološko stanje. Pojam dijagnoze se u tom smislu u potpunosti razlikuje od onog u zapadnjačkoj medicini i sa njim nema nikakvih sličnosti.

Ajurveda smatra da je naše unutrašje stanje u neprekidnoj promeni i u korelaciji sa promenama prirodnih ciklusa, te ono nikada nje stalno. To znači da u svakom trenutku možemo doneti izbore koji će naše zdravlje ponovo dovesti u skladm bez obzira koliko je određeno stanje teško. Konvencionalna istraživanja podupiru ovu teoriju, donoseći dokaze o tome da se telesne ćelije u čovekovom telu stalno obnavljaju.

Ajurvedski tretmani se, shodno tome, određuju na osnovu pregleda koji pre svega podrazumeva određivanje konstitucijskog tipa. To znači da pojedinac treba da usvoji navike i prakse koji će njegovu biofiziološku energiju ponovo dovesti u ravnotežu. Ajurvedski praktikant na osnovu toga, u kombinaciji s poznavanjem probavne vatre, okolnosti u kojima pacijent živi i njegovih životnih navika, savetuje kakve promene treba uvesti kako bi se celokupno biće ponovo dovelo u balans. Osnova ove filozofije je zapravo jednostavna i znači da treba osluškivati svoje telo i pružiti mu ono što mu najviše prija u duhovnom, telesnom i mentalnom smislu. To podrazumeva savete u vezi usvajanja određenog stila života i posebno navika u ishrani, koji su individualni i jedninstveni.

Sponzorisano:

Loading...