Definicija fistule odnosno fistuloznog kanala
Fistula ili stručnije rečeno fistulozni kanal, predstavlja patološku šupljinu koja nastaje u različitim delovima organizma i služi pre svega za dreniranje odnosno pražnjenje najčešće gnojnog sadržaja u spoljnu sredinu ili pak u organe sa kojima može biti povezana.
Pomenuta promena, najčešće predstavlja ozbiljnu komplikaciju infektivnog zapaljenskog procesa izazvanog bakterijskim mikroorganizmima, i može da se formira na bilo kom mestu na kome postoji ograničena gnojna kolekcija poznata kao apsces.
Fistula na desnima i zubnom mesu – uzroci i klinička slika patološkog procesa
Za normalno stanje i samo zdravlje usne duplje, kao i njenog sadržaja (među kojima su i zubi i sluznica usne duplje), od najvećeg značaja je pravilna i redovna oralna higijena, a koja pre svega podrazumeva – redovno pranje zuba, obavezne stomatološke kontrole, održavanje lokalnih i opštih imunih odbrambenih mehanizama, pravilnu ishranu (izbegavanje slatkiša i druge vrste nezdrave hrane), kao i nužno lečenje karioznih promena na zubima, a koje su obično posledica delovanja umnoženih bakterija (bilo patogena bilo članova rezidentne flore usne šupljine).
Kada dođe do nastanka karioznih promena na zubima, poseta stomatologu nakon izvršenog samopregleda i postevljanja sumnje na pomenute promena, podrazumeva detaljno „čišćenje“ promene i zatvaranje zuba plombom.
Upravo u situacijama kada se iz bilo kog razloga kariozni proces ne sanira pravilno, već se bakterije u zatvorenom prostoru i posledičnom odsustvu kiseonika abnormalno namnože, stvara se gnojni proces koji zahvata kanal zuba, i dovodi do formiranja kolekcije gnoja koja može da bude praćena bolom (mada veoma često prolazi bez ikakvih kliničkih manifestacija, i do posledičnih teških poremećaja kakvi su nastanak fistula na desnima; nastanak upalnih procesa na desnima odnosno pojava gingivitisa; razvoj gangrene zuba i njegovo ispadanje).
U najtežim situacijama, kao posledica infekcije može da nastane i teško oštečenje viličnih kostiju, koje zahteva hiruršku obradu i osteoplastiku tj zamenu koštanog tkiva veštačkim materijalima.
Koren zuba, zubna pulpa i krvni sudovi i živci zuba
Sluzokoža desni gornje i donje vilice, služi za fiksaciju vrata zuba u kosti donje i gornje vilice, dok je sama struktura zubnih korenova usađena duboko u takozvanu koštanu „jamu“ mandibule i maksile (odnosno donje i gornje vilične kosti).
Koren zuba (radix dentis) se razlikuje u zavisnosti od toga o kojim se zubima tačno „radi“ – tako gornji i donji sekutići, kao i očnjaci imaju po pravilu jedan prost koren; isti je slučaj i sa zubima pretkutnjacima gornje vilice; sa druge strane, pretkutnjaci donje vilice i kutnjaci obe vilice imaju složeniji koren odnosno sastoje se od dva ili tri korena nastavka.
Svaki zub ima svoju šupljinu koja je upravo u regiji korena zuba veoma sužena u takozvani zubni kanal (canalis radix dentis), a koji se otvara na vrhu korena preko otvora zubnog vrha.
Zubi predstavljaju „žive strukture“, zahvaljujući postojanju zubne pulpe ili zubne srži, koja se nalazi u unutrašnjem prostoru zubne šupljine i svakog korena zuba. Zubna srž je sastavljena iz rastresitog vezivnog tkiva (koje ima izgled „pihtijaste mase“), kao i od bogatog spleta krvnih sudova i nerava koji u zubnu šupljinu ulaze kroz pomenuti vrh korena zuba.
Upravo na ovaj način, u zubnu šupljinu se mogu preneti različiti patološki agensi iz okolnih struktura, ili pak ako je zub nepravilno i/ili nedovoljno izlečen od karioznih promena, omogućava se bujanje patogena u zatvorenom prostoru koji se drenira ili „napolje“ preko fistulozne tvorevine, ili zahvata vaskulne i nervne elemente i putem njih se prenosi „na gore“ odnosno prema kranijalnim strukturama, kada može dovesti do veoma opasnih i potencijalno smrtonosnih posledica (zapaljenje moždanih struktura; kavernoznog sinusa i/ili nastanka sepse ako se patološki proces prenese u krvotok).
Uzroci nastanka fistule na desnima i zubnom „mesu“
Kako je već u prethodnom delu teksta i napomenuto, najčešći razlog nastanka zubnih fistula predstavlja nepravilno ili nedovoljno izlečena kariozna promena na zubima, a među ostalim čestim uzrocima pojave fistulozne promene na desnima su:
– upalni procesi na desnima (gingivitisi) – a koji su rezultat nepravilne oralne higijene; alergijskih reakcija; infekcija desni nakon agresivnog pranja zuba i stvaranja „ranica“ koje su idealno mesto za prodor bakterija;
– prelom zuba gornje i/ili donje vilice, koji ostavlja zubnu šupljinu otvorenom i takođe doprinosi ulasku patogena u unutrašnji prostor zubne strukture, a koja se u slučaju zatvaranja pretvara u gnojno žarište sa stvaranjem nakupina gnoja odnosno apscesa;
– sistemske i metaboličke bolesti, koje smanjuju opštu a time i lokalnu odbrambenu sposobnost organizma, a koje na kraju dovode do najčešće bezbolnog i asimptomatskog procesa na zubima i u najgorem slučaju do nastanka gangrenoznog procesa, klaćenja i ispadanja naizgled zdravog zuba;
– prelomi viličnih kostiju (usled saobraćajnog traumatizma; udaraca; ili delovanja druge vrste fizičke sile na predeo vilice), koji mogu dovesti do stvaranja krvnog podliva (hematoma), koji vrši pritisak na okolne strukture odnosno desni i zube i otežava normalan protok krvi u/iz zubne šupljine kroz pomenuti korenski vrh;
– bolesti pljuvačnih žlezda koje su pridodate usnoj duplji, a koje svojim sekretom vrše mehaničko ispiranje usne šupljine, mogu da doprinesu nagomilavanju potencijalnih patogena i nastanku zpaljenskih promena na desnima i zubima;
– aftozne promene na sluznici usne duplje (afte) – predstavljaju bolne ranice koje nastaju kao posledica neprimetnih i nenamernih povreda sluzokože, pušenja, traumatskih oštećenja mekih tkiva, pada imuniteta ili pak kao rezultat delovanja mikroorganizama i alergena;
ovakve morfološke promene su ulazno mesto za patogene virusne i/ili bakterijske agense i za posledični razvoj lokalizovanih ili generalizovanih gnojnih promena u ustima (apsces i flegmona usne duplje).
Kliničke manifestacije i posledice pojave fistule na desnima
Prilikom pregleda usne duplje (bilo da se radi o samopregledu, ili da se promena otkrije na stomatološkoj kontroli), na desnima se kod postojanja fistule najčešće uočava jasno ograničena okruglasta promena, bele do žućkaste boje koja je okružena izrazito crvenom odnosno jako hiperemičnom sluzokožom desni.
Fistula predstavlja gnojno žarište (fokus), koje može ali i ne mora da bude praćeno bolovima (bilo spontano ili na palpaciju), ali po pravilu „beličasta masa“ koja se nalazi ispod tankog sloja sluzokože na dodir je i bolna i fluktuira (pomera se), odnosno napeta je i često ima sklonost ka spontanom prskanju kada dovoljno „sazri“ (odnosno kada se ispuni gnojem u dovoljnoj količini da ima tendenciju da se isprazni ili pukne).
Pored lokalne promene koja je vidljiva golim okom, mogu da postoje i pridružene manifestacije, a koje su posledica prisustva pomenutog zapaljenskog procesa u organizmu – povišena telesna temperatura; otok i bol u okolini fistule; otežano i bolno žvakanje hrane; bol prilikom unošenja suviše toplih i/ili hladnih napitaka; i ograničeno otvaranje usta na 1-2 cm (takozvani trizmus).
Sa druge strane, postoje beličaste tvorevine u vidu solitarne tačkice na desnima gornje ili donje vilice, koje su na dodir čvrste i koje mogu da ostanu intaktne duže vreme, ali i da formiraju potencijalne drenažne kanale bilo u spoljnu sredinu, ili pak u unutrašnjost zubne strukture, ili kostiju, i da dovedu do ozbiljnih i generalizovanih zapaljenskih promena (odnosno prenošenja infekcije na okolne i/ili udaljene organe i tkivne strukture).
Posledice neprepoznate i nelečene zubne fistule mogu da budu veoma ozbiljne i da dovedu do prenošenja gnojne infekcije na – strukture okolne sluznice usne duplje; regionalne limfne žlezde; na jedno ili oba oka; na moždane opne ili sam mozak; na srce i pluća; bubrege; ili pak na krvotok (kada dovode do bakterijemije, sepse i septičkog šoka).
Pojava fistula na desnima je posebno rizična u periodu trudnoće, kada može da doprinese nastanku potencijalno fatalnih intrauterinih infekcija sa visokim potencijalom letalnog ishoda za plod i/ili trudnicu (naročito u prvom trimestru graviditeta).
Terapijski pristup kod postojanja fistuloznih procesa na desnima
Prvo i osnovno pravilo kod pojave lokalizovane gnojne kolekcije u predelu desni, jeste da se ona nikako ne sme lečiti „na svoju ruku“ odnosno bez konsultacije sa specijalistom stomatologije, jer kako je već napomenuto može da ima veoma ozbiljne i čak fatalne posledice, iako na prvi pogled može delovati kao potpuno bezazlena pojava.
Druga veoma bitna stavka jeste postavljanje pravilne dijagnoze pomenute patološke promene, koju takođe može da donese samo stomatolog prilikom pregleda zuba i usne duplje, jer promena vrlo često može da liči na druge patološke tvorevine na samim desnima (benigne hiperplazije; afte; solitarne ciste; tumorske promene).
Kada se tehnikom samopregleda ili pak nakon pojave pomenutih pridruženih simptoma oboljenja, posumnja na prisustvo gnojnog žarišta na sluznici desni, potrebno je obratiti se svom izabranom stomatologu, koji će pregledom utvrditi o kakvoj se tačno promeni radi i na osnovu dodatne dijagnostike (koja pre svega podrazumeva radiološki pregled odnosno snimak korena zuba), proceniti stepen proširenosti procesa (da li se formirao fistulozni drenažni kanal, i koji je pravac njegovog širenja – da li ide unutra ili ima tendenciju da se drenira „napolje“).
Ukoliko se proceni da fistuloznog kanala nema, sama fistula se nakon primena sistemskih antibiotika, obično zaseca (incizira) na svom najispupčenijem mestu, i vrši se drenaža odnosno prazni se gnojni sadržaj.
Nakon pražnjenja fistule, zaostala „šupljina“ se ispira lokalnim antiseptičnim rastvorima (3% hidrogen peroksid; rastvor permangana), a sistemska antibiotska terapija se po pravilu nastavlja još 7-10 dana.
Ukoliko pak postoji formiran drenažni fistulozni kanal, terapijski pristup je komplikovaniji i zahteva hiruršku intervenciju, uz obavezno pre i postoperativno kupiranje antibioticima.
Osnovni terapijski problem jeste tendencija recidiviranja fistuloznih promena, naročito ukoliko se terapija ne preduzme na vreme ili se pak lečenje obavi nestručno i nekompletno.
Upravo iz tog razloga je veoma važna prevencija, odnosno na početku teksta pomenuta pravilna higijena usta i zuba (veliki procenat populacije na žalost ne zna kako se zubi pravilno peru; koliko dugo vremenski treba da se peru zubi; da je pored četkice neophodno koristiti i konac za zube i tečnost za ispiranje usta; kao i da na svaka tri meseca treba da se zameni četkica za zube); pravilna ishrana (bogata vitaminima i mineralima kakvi su kalcijum i fluor, a koji jačaju otpornost zuba); izbegavanje provocirajućih faktora (pušenje, alkoholna pića, prekomerna konzumacija zaslađenih napitaka i šećera uopšte).
Od presudnog značaja su takođe i redovne stomatološke kontrole, i pravovremeno prepoznavanje i adekvatno lečenje karioznih zuba.