Kako otkriti Daunov sindrom u trudnoći

Kada saznate da ste trudni jedna od najboljih akcija koju možete uraditi jeste da započnete prenatalnu brigu.

Šta predstavlja prenatalna briga? To je jedan niz rutinskih posjeta doktoru ili certificiranoj medicinskoj sestri da biste provjerili svoje zdravlje i zdravlje vaše bebe.

Možete postaviti pitanja o tome šta da očekujete tokom trudnoće i nakon poroda, gdje ćete dobiti najbolje savjete o tome.

Tokom ovih posjeta doktor vam može postaviti pitanje o tome da li se želite testirati kako biste vidjeli da li postoji mogućnost da vaša beba ima Daunov sindrom.

Ovaj tip testiranja nije pametna odluka za svakoga. Prije samog testiranja razmislite o osjećaju koji ćete razviti nakon što čujete finalne rezultate. Trebali biste razgovarati detaljnije o ovome sa vašim partnerom i doktorom.

Šta je Daunov sindrom?

Daunov sindrom je stanje u kojem osoba ima višak hromozoma. Hromozomi predstavljaju kao sitne “paketiće” gena u tijelu. Oni determinišu način na koji se formira tijelo vaše bebe i osnovne funkcije života tokom trudnoće i naravno nakon poroda.

Hromozomi koji su višak su glavni uzročnici koji utiču na razvoj vaše bebe na način da stvara specifične mentalne i fizičke izazove za bebu.

Iako se čini da osobe sa Daunovim sindromom imaju slične karakteristike zapravo se razlikuju i imaju različite izazove koji ih čine specifičnim i posebnim.

Osobe sa Daunovim sindrom često govore dosta sporije i imaju takvu jezičnu barijeru.

Kako se radi testiranje za Daunov sindrom tokom trudnoće

Testiranje šansi da će novorođeno dijete imati Daunov sindrom može biti obavljeno skeniranjem ili dijagnosticiranjem.

Testiranje skeniranjem vam pokazuje vjerovatnoću da li će vaša beba imati Daunov sindrom. Na primjer možete saznati da postoji 1 : 100 šansa da vaša beba zapravo može imati Daunov sindrom.

Dijagnosticiranje pokazuje da li vaša beba ima sindrom ili ne.

Postoje pozitivne i negativne strane oba tipa testiranja na Daunov sindrom.

Testovi skeniranja vam ne daju u potpunosti precizan i tačan odgovor, dok s druge strane dijagnosticiranjem podliježete riziku za pobačaj.

Ono što je vrlo česta praksa je da žene prvenstveno obave skeniranje, kako bi vidjeli koja je vjerovatnoća za razvoj Daunovog sindroma. Nakon toga ukoliko zaista postoji  mogućnost obavlja se dijagnosticiranje kao potpora i dodatno provjera prethodnog testiranja.

Priprema za testiranje

Da li je potrebna posebna priprema za ovo testiranje?

Nije potrebna nikakva specifična priprema. Ono što je bitno jeste samo da otvoreno razgovarate sa vašim doktorom o mogućim rizicima i prednostima testiranja i uvidite da li je to u skladu sa onim što vi želite.

Skeniranje

Skeniranje na Daunov sindrom uključuje testiranje tokom trudnoće:

1) prvom tromjesečju,

2) drugom tromjesečju.

1) Prvo tromjesečje uključuje testiranje uzoraka krvi kojim se provjerava nivo određenih proteina. Ako ti nivoi nisu u balansu i nekom predviđenom nivou postoji veća šansa da će beba imati Daunov sindrom.

Ovo faza skeniranja također uključuje je i ultrazvučno skeniranje koje utvrđuje da li nerođena beba ima neke znakove za Daunov sindrom. Ovaj faza testiranja se najčešće obavlja u period od 10. i 14. sedmice trudnoće.

Drugo tromjesečje uključuje testiranje uzoraka krvi koje ispituje da li postoje određene supstance u krvi koje mogu biti znak da postoji mogućnost za razvojem Daunovog sindroma.

Trostruko skeniranje uzoraka krvi pretražuje krv i ispituje postojanje tri različite supstance.

Ovo je faza koja se obavlja od 16. do 18. sedmice trudnoće.

Četverostruki test uključuje ispitivanje na 4 vrste supstanci i obavlja se od 15. do 20. sedmice trudnoće.

Vaš doktor vam može preporučiti da obavite jedan ili oba ova testiranja.

Ako postoji šansa za razvojem Daunovog sindroma kod djeteta ovim testiranjem, najčešće se preporučuje test dijagnostike za dodatno utvrđivanje.

Test dijagnostike

Dijagnostički testovi Downovog sindroma urađeni tokom trudnoće uključuju:

Amniocentezu – ovim postupkom se uzima uzorak plodne vode, tečnosti koja okružuje vašu nerođenu bebu. Najčešće je period u kojem se obavlja između 15. i 20. sedmice trudnoće.

Uzorkovanje horionskih resica (CVS) je postupak kojim se uzima uzorak iz placente, što je zapravo organ koji hrani vašu nerođenu bebu. Najčešće je period u kojem se obavlja između 10. i 13. sedmice trudnoće.

Perkutano uzimanje uzorka iz pupčane vrpce (PUBS), kojim se uzima uzorak krvi iz pupčane vrpce. PUBS daje najprecizniju dijagnozu Downovog sindroma tokom trudnoće, ali to se može učiniti tek u kasnoj trudnoći, između 18. i 22. sedmice.

Etičko pitanje povezano za sa ovakvim testiranjem 

Uvijek je teško prihvatiti činjenicu da će vaše dijete imati neki problem fizičke prirode, što je nešto na šta ne možete uticati. Posebice je teško ako svoju odluku bazirate na testiranjima održanim prije rođenja bebe i odlučujete o svojoj budućnosti.

Vaša patronažna sestra i doktor bi vam trebali osigurati adekvatnu njegu i preporučiti profesionalce u polju genetike. Kako bi vas isti najbolje posavjetovali i uputili sa činjenicama koje se vežu uz pozitivan rezultat ovog testiranja.

Ovo je jako bitno da biste imali sve potrebne informacije da donesete ispravne odluke za vas i vašu porodicu.

Razmislite i istražite koji su to metode kojima ćete svom djetetu omogućiti najbolji tretman i njegu.

Sponzorisano:

Loading...