Leukocitarna formula – definicija, referentne vrednosti i tumačenje

Leukocit ili WBC je naziv za nekoliko različitih vrsta belih krvnih zrnaca. Uloga belih krvnih zrnaca je višestruka. Povezana je, naravno, sa imunološkim sistemom koji ima zadatak da odbrani organizam od svih napada koji dolaze od strane patogenih agenasa, mikroorganizama, toksina.

Leukociti imaju sposobnost da prepoznaju skoro sve strane agense, tj. antigene. Zdrava, odrasla osoba, ima od 4 do 10 milijardi leukocita (3.9 do 10 x 109/l).

Žlezda koja je najbitnija za razvoj belih krvnih zrnaca je timus ili grudna žlezda. U njoj se razvijaju takozvani T limfociti. Pored timusa, leukociti se stvaraju i u koštanoj srži, limfnim čvorovima, žlezdama i slezini.

Svi leukociti se sastoje od oko 80% vode, a u sebi sadrže i glikogene, heparine, histamine i nukloproteide. Kreću se ameboidno, pa im to olakšava prelazak u tkiva. Periferna krv ima leukocite koji su okrugli, a leukociti u citoplazmi su granulasti.

Dužina života različitih vrsta leukocita varira. Oni leukociti koji su stvoreni u koštanoj srži žive u organizmu sve dok je potrebno, dok granulociti posle dospeća u krv, opstaju nekih pet dana.

Tipovi leukocita

Kao što je rečeno, leukociti su ćelije koje čine glavni deo imunog sistema koji štiti organizam od stranih supstanci i različitih vrsta infekcija. Leukociti se stvaraju u koštanoj srži od multipotentnih ćelija zvanih hematopoetske matične ćelije. Leukociti postoje u svim delovima tela, uključujući vezivno tkivo, limfni sistem i krvotok. Postoji pet različitih vrsta belih krvnih zrnaca od kojih svaka ima različite funkcije u imunološkom sistemu.

Postoje dve različite vrste belih krvnih zrnaca, a svaki se pod mikroskopom razlikuje jedan od drugog. To su granulociti i agranulociti.

Granulociti imaju vidljive granule ili zrnca unutar ćelija koja imaju različite ćelijske funkcije. Vrste granulocita uključuju bazofile, neutrofile i eozinofile.

Kod agranulocita nisu vidljiva zrna pod mikroskopom, a u njih spadaju limfociti i monociti.

Zajedno, oni međusobno koordiniraju kako bi se borili protiv opasnosti poput kancera, ćelijskih oštećenja i zaraznih bolesti.

Neutrofili

Neutrofili su najčešći tip belih krvnih zrnaca u telu sa nivoom od 2000 do 7500 ćelija po mm3 u krvotoku. Neutrofili su ćelije srednje veličine sa nepravilnim jezgrima i mnogim granulama koje vrše razne funkcije unutar ćelije. Neutrofili funkcionišu pritiskom na zidove krvnih sudova, blokirajući prolaz bakterija koje pokušavaju da dođu do krvi kroz posekotinu ili zaraznu regiju.

Neutrofili su prve ćelije koje dolaze do područja u kome je došlo do napada. Ubijaju klice pomoću postupka poznatog kao fagocitoza. Pored “jedenja” bakterija pojedinačno, oni takođe oslobađaju eksplozije super-oksida koji imaju istovremeno sposobnost da ubiju mnoge bakterije.

Limfociti

Limfociti su male, okrugle ćelije koje imaju veliki nukleus u maloj količini citoplazme. Oni imaju važnu funkciju u imunološkom sistemu, jer su glavni igrači u humoralnom imunološkom sistemu, koji je deo imunološkog sistema koji se odnosi na proizvodnju antitela. Limfociti imaju tendenciju da nastanu u limfnim tkivima, uključujući slezinu, tonzile i limfne čvorove. Postoji oko 1300 do 4000 limfocita na mm3 krvi. B limfociti prave antitela, što je jedan od poslednjih koraka u otpornosti na bolesti.

Kada B limfociti prave antitela, oni spremaju patogene za destrukciju, a zatim čine memorijske ćelije spremnim da mogu da stupe u akciju u svakom trenutku jer pamte prethodnu infekciju specifičnim patogenom. T limfociti su još jedna vrsta limfocita, diferencirana u timusu i važna u imunitetu koji je ćelijski posredovan.

Monociti

Monociti su najveći od svih vrsta belih krvnih zrnaca. Postoji samo oko 200 do 800 monocita na mm3 krvi. Monociti su agranulociti, što znači da imaju malo granula u citoplazmi kada se vide pod mikroskopom.

Monociti se pretvaraju u makrofage kada izlaze iz krvotoka. Kao makrofagi, monociti obavljaju posao fagocitoze jedne vrste mrtvih ćelija ili mrtvih neutrofila. Zbog njihove veličine, oni imaju mogućnost da varaju velike strane čestice u ranici za razliku od drugih vrsta belih krvnih zrnaca.

Eozinofili

Ne postoji toliko eozinofila u krvi – samo oko 40 do 400 ćelija na mm3 krvi. Imaju velike granule koje pomažu u ćelijskim funkcijama. Eozinofili su posebno važni kada su u pitanju alergije i infekcije creva.

Eozinofili rade otpuštanjem toksina iz njihovih granula kako bi ubili patogene. Glavni efekti eozinofila na glavne patogene tiču se parazita i crva. Visoke vrednosti eozinofila su povezane sa alergijskim reakcijama.

Bazofili

Bazofili su tip belih krvnih zrnaca, sa svega 0 do 100 ćelija na mm3 krvi. Bazofili imaju velike granule koje obavljaju funkcije koje nisu dobro poznate. Veoma su živopisni kada su obojeni i gledaju pod mikroskopom, pa se lako identifikuju.

Bazofili imaju sposobnost lučenja antikoagulanasa i antitela koja imaju funkciju protiv hipersenzitivnih reakcija u krvotoku. Oni deluju odmah kao deo imunološkog sistema protiv stranih osvajača. Bazofili sadrže histamin, koji širi krvne sudove kako bi doveli više imunih ćelija u područje povrede.

Šta je leukocitarna formula?

Leukocitarna formula ili brojanje belih krvnih zrnaca se koristi kao deo kompletne krvne slike pri:

  • proveri širokog spektra bolesti i zdravstvenih stanja;
  • pomoćnoj dijagnozi infekcije ili zapaljenskog procesa;
  • određivanju prisustva bolesti koje utiču na broj leukocita kao što su alergije, leukemija ili imunološki poremećaji;
  • praćenju progresije stanja ovih bolesti;
  • praćenju odgovora tela na različite vrste lečenja ili na funkciju koštane srži.

Poznato je da neke vrste lečenja, poput zračenja i hemoterapije, utiču na leukocite i mogu se pratiti pomoću leukocitarne formule.

Bela krvna zrnca postoje u krvi, limfatičkom sistemu i tkivima i predstavljaju važan deo odbrambenog sistema tela. Neke bolesti pokreću odgovor imunološkog sistema i dovode do povećanja broja belih krvnih zrnaca. Ostala stanja utiču na proizvodnju belih krvnih zrnaca u koštanoj srži ili preživljavanju u cirkulaciji, što rezultira ili povećanjem ili smanjenjem broja belih krvnih zrnaca koja cirkulišu.

Broj leukocita ili leukocitarna formula može ukazati na to da postoji bolest ili stanje koje utiče na bela krvna zrnca, ali ne može utvrditi osnovni uzrok. Nekoliko drugih testova se može istovremeno izvršiti ili nakon što leukocitarna formula pokaže abnormalne rezultate, da bi to pomoglo da se napravi dijagnoza.

Neke od tih dodatnih analiza uključuju leukocitarni diferencijal, pregled razmaza (brisa) krvi ili ispitivanje koštane srži. Diferencijal može ukazati na vrstu belih krvnih zrnaca koja je niska ili visoka, dok biopsija koštane srži može otkriti prisustvo abnormalnih i/ili nezrelih belih krvnih zrnaca.

Kada lekar traži leukocitarnu formulu?

Broj belih krvnih zrnaca se obično zahteva kao deo kompletne krvne slike i može se izvesti kada se pojedinac podvrgne rutinskom zdravstvenom pregledu. Test se može uraditi kada neko ima opšte znake i simptome infekcije i/ili upale, kao što su:

  • groznica, drhtavica;
  • bolovi;
  • glavobolja;
  • razni drugi znaci i simptomi koji navode na sumnju da je u pitanju infekcija ili upala.

Testiranje se može vršiti kada postoje znaci i simptomi za koje zdravstveni radnik misli da mogu biti povezani sa poremećajem krvi, autoimunim poremećajem ili imunološkim nedostatkom.

Šta znače rezultati?

Leukocitarna formula ili broj belih krvnih zrnaca ukazuje na ukupni porast ili smanjenje broja belih krvnih zrnaca. Zdravstveni radnik će razmotriti rezultate leukocitarne formule zajedno sa rezultatima iz drugih komponenti kompletne krvne slike, kao i niz drugih faktora, kao što su fizički pregled, medicinska istorija i znaci i simptomi.

Visok nivo belih krvnih zrnaca, koji se zove leukocitoza, može biti rezultat velikog broja stanja i bolesti. Neki primeri uključuju:

  • infekcije, najčešće uzrokovane bakterijama i nekim virusima, manje gljivicama i parazitima;
  • upale i inflamatorne bolesti, kao što su reumatoidni artritis, vaskulitis ili upalne bolesti creva;
  • leukemija, mieloproliferativne neoplazme;
  • uslovi koji dovode do smrti tkiva (nekroze) kao što su trauma, opekotine, operacija ili srčani udar;
  • alergijski odgovori (npr. astma).

Nizak broj belih krvnih zrnaca, koji se zove leukopenija, može biti rezultat stanja kao što su:

  • oštećenje koštane srži (toksini, hemoterapija, zračenje, lekovi);
  • poremećaji koštane srži – koštana srž ne proizvodi dovoljno belih krvnih zrnaca (npr. mielodisplastični sindrom, nedostatak vitamina B12 ili folata);
  • limfom ili drugi rak koji se širi u koštanu srž;
  • autoimuni poremećaji – telo napada i uništava svoja bela krvna zrnca (lupus);
  • nedostaci u ishrani;
  • ogromne infekcije (sepsa);
  • bolesti imunog sistema, poput HIV-a, koji uništavaju T limfocite.

Kada se broj belih krvnih zrnaca ili leukocitarna formula koristi za praćenje stanja i bolesti, serije rezultata leukocitarne formule koji pokazuju rastuću tendenciju do abnormalnih nivoa indiciraju da se stanje ili bolest pogoršavaju. Leukocitarna formula ili broj belih krvnih zrnaca koji se vraćaju u normalu ukazuju na poboljšanje i/ili uspešan tretman.

Da li postoji još nešto što bi trebalo da znate?

Ako ste uklonili slezinu, možda ćete imati uporno blago do umereno povećanje broja belih krvnih zrnaca.

Intenzivno treniranje ili težak emotivni ili fizički stres može povećati broj belih krvnih zrnaca, ali se test ne koristi za procenu tih stanja. Trudnoća u poslednjem mesecu i porođaj mogu takođe biti povezani sa povećanjem nivoa belih krvnih zrnaca.

U nekim zemljama su referentne vrednosti povezane sa starošću, polom, etničkom pripadnošću i sa time da li je osoba pušač ili ne. Nije neuobičajeno da stariji ljudi ne uspevaju da razviju visok broj belih krvnih zrnaca kao odgovor na infekciju.

Postoji mnogo lekova koji mogu da uzrokuju kako povećanje, tako i smanjenje broja belih krvnih zrnaca.

Referentne vrednosti leukocitarne formule

Leukociti (ukupan broj – WBC): 4.0-10.0×109/l (4.000-10.000 mm3).

Limfociti (LYM): 21.0-50.0% (1.0-4.0×109/l).

Monociti (MONO): 1.0-10.0% (0.1-0.8×109/l).

Neutrofilni granulociti (NEU): 40.0-67.9% (2-6×109/l).

Eozinofilni granulociti (EOS): 0-6% (0.05-0.4×109/l).

Bazofilni granulociti (BASO): 0-1% (0.03-0.1×109/l).

Sponzorisano:

Loading...