Lešnik je zapravo plod biljke koja se naziva leska (lat. Corylus avellana). Ova voćka može da raste u formi žbuna ili drveta. Od 23 vrste leske, koliko ih ukupno ima, 19 njih raste u obliku žbuna, dok samo 4 vrste rastu kao drvo. U obliku žbuna može dostići visinu do 7 metara, dok drvo obično raste do visine od 25 metara.
U ovom tekstu ćemo se upoznati sa optimalnim uslovima potrebnim za uspevanje leske, njenim pravilnim uzgojem i sadnjom, kao i sa najpoznatijim sortama ove voćke.
Uslovi za uzgoj lešnika
Pravilan uzgoj i zadovoljavajući prinosi lešnika zavise od niza faktora, koje je veoma važno poznavati i poštovati kako bi gajenje bilo rentabilno. Najvažniji činioci koji uslovljavaju uspešnu proizvodnju lešnika su sledeći:
Temperatura. Niske temperature veoma nepovoljno deluju na mnoge delove leske. Cvetovi se smrzavaju na -5 stepeni, dok temperature koje se kreću između -11 i-9 stepeni imaju negativan uticaj na oprašivanje i oplodnju. Naročito su rizične temperaturne oscilacije u vreme cvetanja.
Svetlost. Još jedan faktor koji je presudan za dobar rod leske. U senci slabije obrazuje cvetne pupoljke, koji u takvim uslovima cvetaju na periferiji krošnje, zbog čega je rod lošiji. Zbog toga je preporučljivo gajiti lesku na osunčanim prostorima kako bi se maksimano iskoristila sunčeva svetlost.
Zemljište. Ova biljka može uspeti na različitim tipovima zemljišta, a najbolje na peskovito-glinovitim i humusno-karbonatnim. Nikako joj ne odgovaraju suva, siromašna i kisela zemljišta.
Voda i vlažnost. U našim uslovima potrebno je oko 700 do 800mm vode, i to pravilno raspoređene, kako bi leska uspela. U maju i junu su najizraženije potrebe za vodom. Zbog svega ovoga ova voćka se najuspešnije gaji na većim nadmorskim visinama i na vlažnijim terenima.
Sadnja lešnika
Lesku je najbolje saditi u jesen, odmah nakon opadanja lišća sa sadnica, jer se tada stvara najjači kontakt između korena i zemljišta, čime se obezbeđuje visok prijem.
Kada je izbor mesta za sadnju leske u pitanju, potrebno je odabrati terene podložne eroziji, sa nagibom od 8%. Najpre treba pripremiti zemjište, i to do kraja septembra. Ova priprema podrazumeva krčenje, ravnanje i, prema potrebi, dreniranje zemljišta. Nakon toga obavlja se rigolovanje na 45 cm, kao i popravka plodnosti zemljišta, koja se sprovodi unošenjem mineralnih, organskih i fosforno-kalijumovih đubriva. Na kraju zemljište treba poravnati tanjiračom, valjkom i rotofrezom.
Pre nego što se pristupi sadnji, iskopavaju se rupe za sadnju, koje ne smeju biti preduboke jer se u tom slučaju produžava vreme “kretanja” sadnice na dve-tri godine. Ove rupe treba da budu dovoljno duboke, okrugle i 40 cm široke. Ovo se može uraditi i pomoću burgija.
Što se rastojanja za sadnju tiče, ono za lesku u obliku žbuna iznosi 4×4 m ili više, a za kalemljeno stablo 5×4 m i više. Na ovaj način jedan hektar sadnje može se obaviti sa 450-500 sadnica. Pre nego što se započne sadnja, potrebno je prekratiti žile na 20-25 cm, odmah po vađenju sadnice. Zatim se sadnica stavlja u rupu, zatrpa se zemljom, sabije i na kraju se preko sabijene zemlje stavlja rastresit sloj zemlje. U rupe se obavezno stavlja insekticid. Ukoliko je zemlja suva, potrebno je svaku sadnicu zaliti sa 10 l vode nakon sabijanja. U tom slučaju, pre stavljanja rastresitog sloja zemlje treba sačekati da se voda dobro upije. Sadnja leske se obavlja u redovima, najčešće na razmak 4,5 m. Razmak između redova za žbunove iznosi 5 metara, a u redu između sadnica 4 metra. Na taj način se dobija 450 žbunova po hektaru.
Stvar o kojoj je takođe potrebno voditi računa kada je sadnja leske u pitanju jeste izbor sorti. U tom smislu, treba imati u vidu osobine sorte, ekološke činioce, namenu (stona ili kombinovana upotreba, industrijska prerada), a naročito mogućnosti oplodnje. Pored glavne sorte, takođe se preporučuje sadnja dopunskih sorti i dva oprašivača, jer ne dozrevaju u isto vreme kad i glavna sorta, zbog čega im je i vreme branja različito.
Leska koja spontano raste obrazuje izrazito gust žbun, čije grane smetaju pri obradi zemljišta i berbi plodova. Kod žbunova sa jednogodišnjim grančicama nije potrebno vršiti orezivanje. Dovoljno je proređivanje na svake 3-4 godine, radi boljeg osvetljenja.
Đubrenje leske se vrši u zavisnosti od starosti zasada i tipu zemljišta. Što je zasad stariji, potreba za đubrenjem je veća. Najbolje je koristiti organska i mineralna đubriva u ovu svrhu.
Navodnjavanje je naročito važno vršiti dok su stabla mlada. U sušnim predelima ovo je obavezan postupak od maja do kraja avgusta. Navodnjava se sa 3-4 ravnomerno raspoređenih zalivanja.
Lesku je dovoljno tretirati zaštitnim sredstvima samo 3-4 puta, strogo poštujući uputstva koje je naveo proizvođač preparata.
Koje sorte lešnika postoje?
Postoji mnogo kriterijuma za klasifikaciju sorti lešnika. Iz praktičnih razloga usvojena je klasifikacija sorti prema morfološkim karakteristikama. Prema ovom kriterijumu razlikuju se četiri grupe sorti:
Lambert sorte. Ove sorte su dobile ime po omotaču, odnosno njegovom izgledu i građi. Kod ove sorte omotač je razrezan, po izgledu podseća na bradu i duži je od ploda. Ova grupa obuhvata sorte sa ranijim sazrevanjem plodova.
Celske sorte. Kod ove grupe je takođe bitna građa omotača, koji je rasečen na dva dela, srastao pri osnovi i povija se kod zrelih plodova, pri čemu oni lako ispadaju. Za razliku od lambert sorti, omotač kod celskih sorti nema cilindrično zadebljanje. Oblik plodova ovih sorti varira od okruglastog do izduženog.
Lambert hibridi. Ovoj grupi uglavnom pripadaju hibridi iz prethodne dve opisane grupe. Plodovi podsećaju na lambert sorte, dok omotač liči na celske sorte. Jezgro ovih sorti je veoma kvalitetno, zbog čega se može konzumirati i koristiti za industrijsku preradu.
Celski hibridi. Sorte u ovoj grupi su nastale kao Lambert hibridi, ali imaju biološko-fiziološke osobine celskih sorti. Za ove sorte je karakterističan omotač iz dva mesta koja su srasla u osnovi. Mnoge sorte celskih hibrida su privredno veoma značajne.
Šumske forme. U ovu grupu spadaju forme šumskog lešnika, koje se ne kultivišu. Ovo nisu sorte lešnika u pravom smisu te reči, već se radi o raznim formama.
Primeri sorti koje se najviše gaje
U Italiji se najviše uzgajaju sledeće sorte: Tonda Gentile Romana, Tonda di Gifoni i Nocchione, u Americi se uglavnom gaji sorta Daviana, a u Engleskoj Cosford.